UNESCO BH kulturna baština

UNESCO BH kulturna baština

Stari most u Mostaru

Most sa jednim lučnim svodom koji povezuje obale rijeke Neretve izvorno je izgrađen 1566. godine. Dizajnirao ga je Hajrudin pod mentorstvom velikog turskog arhitekte Sinana. Poput Kipa slobode u SAD-u ili Big Bena u Engleskoj Stari most bio je simbol Bosne i Hercegovine. Ponosno je stajao 437 godina simbolično i fizički povezujući istok i zapad grada. 1993. godine za vrijeme okrutne opsade grada Mostara desetine tenkova obrušile su se na most potopivši ga na dno Neretve. Deset godina i 50 miliona $ kasnije izgrađena je replika mosta koristeći iste tehnike i materijale. Ubrzo nakon toga UNESCO ga je proglasio Svjetskom kulturnom baštinom. Pored skliskog kamenja i spektakularnog pogleda most je poznat i po mostarskim skakačima. Održavajući dugu tradiciju skakači žive od skakanja, na glavu ili noge, sa 24 metra visine u hladne i uskomešane vode Neretve. Prizor je spektakularan.

Most Mehmed-paše Sokolovića (Most na Drini)

Prema UNESCO-u most Mehmed-paše Sokolovića u Višegradu (spomenik svjetske baštine) koji se nalazi na rijeci Drini izgrađen je između 1571- i 1577. godine. Po nalogu velikog vezira Mehmed-paše Sokolovića izgradio ga je Kodža Mimar Sinan. Predstavljajući vrhunac osmanske arhitekture i građevinstva konstrukcija mosta se sastoji od 11 lukova dužine 11 – 15 metara i rampe sa četiri luka pomoću kojih se most pod pravim uglom spaja sa lijevom obalom. Most dužine 179.5 metara predstavlja remek djelo Sinana, jednog od najvećih arhitekata i inžinjera klasičnog osmanskog perioda kao i savremenika talijanske renesanse, sa čijim djelima se može porediti. Jedinstvena elegancija proporcija i vrhunska elegancija ovog djela svjedokom je veličanstvenosti ovog stila arhitekture.

Stećci

Stećci su misteriozni srednjovjekovni nadgrobni spomenici koji su rasprostranjeni po cijeloj Bosni i Hercegovini. Nadgrobni spomenici koji krase cijelu BiH potvrda su bogatog kulturnog i prirodnog naslijeđa ove zemlje. Upravo iz tog razloga nominovani su za UNESCO-vu Listu svjetske baštine. Bilo da se nalaze na slikovitim grebenima ili uklopljeni u bukovu šumu, stećci se često nalaze u netaknutoj prirodi. Ovi srednjovjekovni spomenici predstavljaju najbolje očuvani autentični umjetnički izražaj ove vrste srednjovjekovne umjetnosti gradnje nadgrobnih spomenika. Na područjima gdje su se pojavljivali i razvijali oni predstavljaju prožimanje različitih kulturnih uticaja tog vremena (od druge polovine 12. do 16. vijeka) i pripadaju katoličkom zapadu koliko i pravoslavnom istoku. Historijski kontekst i specifičnost područja gdje ih nalazimo iako uronjen u kulturu srednjovjekovne Evrope, sa tragovima ranijih uticaja (predhistorijskih, antičkih i ranosrednjovjekovnih), stećci su sa više aspekata jedinstven fenomen u srednjovjekovnom evropskom umjetničkom i arheološkom naslijeđu. Glavna specifičnost stećaka je baš u njihovoj brojnosti budući da ih je preko 60.000 u Bosni i Hercegovini, što nije zabilježeno nigdje u Evropi.

Konjički drvorez

Prije četiri generacije, kada je Konjic brojao manje od 5,000 stanovnika, pradeda Armina i Orhana Nikšića, Gano Nikšić počeo se baviti drvorezbarstvom kao hobijem upoznavajući se sa tehnikama rezbarenja drveta u obližnjem selu.
Danas, dva rođaka drže drvorezbarske radnje jednu do druge u Konjicu. Generacijama oni rezbare svoje cvjetne i lisnate motive na svaki komad namještaja koji se prodaje u čuvenim radnjama ovog grada. Dok radnja Armina Nikšića i dalje pravi suvenire i komade namještaja koje ova porodica proizvodi već stoljeće, Orhanova radnja, Rukotvorine, krenula je u novom smjeru i hrabro prigrlila kalupe i tradicionalnog i modernog dizajna, kombinujući ih u popularni novi stil.

Posao srećom ide odlično obojici i za očekivati je da će ići i bolje budući da su pobudili interes i kulturnog ogranka UN-a. U decembru 2016, konjičko drvorezbarstvo dodano je na UNESCO-vu Listu nematerijalnog kulturnog naslijeđa.

Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on pinterest
Pinterest