Za većinu građana Bosne i Hercegovine posjeta nacionalnom parku Sutjeska predstavlja hodočašće, ali ne zbog veličanstvene prirode već njenog historijskog značaja. Naime, na ovom planinskom terenu istočne Bosne Titovi su partizani, u briljantnom prikazu gerilskog ratovanja, uspjeli pobjediti nadmoćnu njemačku vojsku u Drugom svjetskom ratu. Park i dalje posjećuju deseci hiljada posjetilaca svake godine. Oni dolaze da odaju počast palima, onima koji su omogućili rođenje i uspješnu izgradnju Jugoslavije. Ono što malo njih zna je da je ovaj dio Majke prirode vjerovatno naljepši i gotovo netaknuti ćošak jugoistočne Evrope. Sutjeska je proglašena nacionalnim parkom 1967. godine. Ona je drugi po redu park u Bosni i Hercegovini koji je zaštićen nakon nacionalnog parka Kozara na sjeverozapadu. Mali dio parka – oko 17,500 hektara je strogo zaštićena zona. ovo divlje granično područje ima više biodiverziteta nego ijedan drugi dio zemlje. Nacionalni ark Sutjeska dom je najvišem vrhu Bosne i Hercegovine Magliću koji se nalazi na 2,386 metara nadmorske visine. Ispod vrtoglavih vrhova Maglića nalazi se jedna od posljednjih prašuma: Perućica, za koju naučnici tvrde da je 20, 000 godina godina stara. Ova bogata zelena oaza pruža utočište medvjedima, jelenima, divokozama, vukovima i desecima drugih životinja. Zeleni travnati vrhovi planine Zelengore prekrrivaju nnjen jugozapadni dio. Ne tako ozbiljna kao Maglić, planina Zelengora ispunjena je planinskim jezerima, livadama i prelijepim šumama omorike, hrasta, bukve i crnog bora. Područje Donje bare na Zelengori bilo je omiljeno Titovo lovište.